Generalna skupština UN-a: Usvojena rezolucija u Srebrenici

Danas se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) raspravljalo o rezoluciji o Srebrenici, odnosno, proglašenju 11. jula Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Rezolucija je usvojena sa 84 glasa, 19 država je bilo protiv, a 68 suzdržano.

Rezolucijom se bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici i potiču države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, kroz svoje obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, dok odluka podrazumijeva da se 11. juli svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 1995.

Predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenici su bili Njemačka i Ruanda, a tekst su sponzorisale još 34 države

Predstavnica Njemačke u UN-u Antje Leendertse predstavila je rezoluciju Generalnoj skupštini UN-a, podsjetivši da je presudama UN-a zločin u Srebrenici presuđen kao genocid.

Nakon nje je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je prozvao Njemačku da nema pravo da drži moralna predavanja, istaknuvši da je rezolucija ispolitizirana. On je dodao da se već poklonio žrtvama u Srebrenici, a između ostalog govorio je i žrtvama u Prvom svjetskom ratu, te da bi se usvajanjem rezolucije otvorila Pandorina kutija koja bi vodila do predlaganja desetina novih.

Predstavnik Kine je zatim govorio o sporazumu iz Dejtona, dodavaši da rezolucija ne doprinosi harmoniji i da neće podržati istu.

Nakon toga je govorio i predstavnik Namibije, koji je kazao da se u Srebrenici desio genocid, no da će ostati suzdržani pri glasanju, dok je predstavnik Azerbejdžana naglasio da neće glasati prilikom glasanja.

Potom su govorili i predstavnici Venecuele i Kube, koji su uprkos međunarodnim presudama odbili priznati genocid u Srebrenici.

Predstavnica Nikaragve je u ime svoje države osudila genocid, ali je govorila protiv rezolucije tvrdeći da je ista ispolitizirana.

Predstavnik Egipta je kazao kako se njegova država protivi načinu na koji je rezolucija predložena, te da je ona politički izgovor da se negativno djeluje na druge zemlje. Međutim, dodao je da će Egipat podržati rezoluciju.

Ujedinjeni Arapski Emirati su podsjetili na Fatimu Muhić, novorođenče ubijeno u genocidu, kazavši da je mir na Balkanu krhak. Ipak, predstavnik UAE je dodao da je diplomatija trebala imati više vremena prilikom razgovora o rezoluciji, te da će biti suzdržani prilikom glasanja kako ista ne bi imala destibilizirajući efekat.

Dalje su govorili predstavnici Angole i Konga, koji su kazali da neće podržati istu, a nakon njihovih izlaganja se pristupilo glasanju.

Za usvajanje rezolucije je bilo ukupno 84 predstavnika, 68 je bilo suzdržano, a 19 protiv.

Jedina članica Evropske unija koja je glasala protiv je bila Mađarska, a protiv usvajanja su još bile Antigva, Bjelorusija, Kina, Komori, Kuba, Sjeverna Koreja, Kongo, Dominica, Eritreja, Eswatini, Grenada, Mali, Rusija, Srbija, Sirija, Nikaragva, Sao Tome Principe i Nauru.

Među sudržanim su Alžir, Angola, Argentina, Armenija, Bahami, Bahrein, Barbados, Benin, Butan, Botswana, Brazil, Burundi, Kambodža, Kamerun, Kongo, Obala Slovonače, Kipar, Dominikanska Republika, Ekvatorijalna Gvineja, Etiopija, Gabon, Gruzija, Gana, Grčka, Gvatemala, Gvineja, Haiti, Honduras, Indija, Jamajka, Kazahstan, Kenija, Kiribati, Lao PDR, Libanon, Lesoto, Madagaskar, Maldivi, Meksiko, Mongolija, Mozambik, Namibija, Nepal, Nigerija, Oman, Panama, Papa Nova Gvineja, Paragvaj, Peru, Filipini, Saint Kitts, Saint Lucia, Saint Vincea Samoa, Sejšeli, Slovačka, Solomonska Ostrva, Južni Sudan, Šri Lanka, Sudan, Surinami, Tadžikistan, Tajland, Togo, Trinidad Tobago, Tuvalu, Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati i Vijetnam.

Za usvajanje rezolucije su glasale: Albanija, Andora, Australija, Austrija, Belgija, Bangladeš, Bosna i Hercegovina, Bruneji, Bugarska, Cape Verde, Kanada, Čad, Čile, Kolumbija, Kostarika, Hrvatska, Češka Republika, Danska, Džibuti, Ekvador, Egipat, El Salvador, Estonija, Fidži, Finska, Francuska, Gambija, Njemačka, Gvineja-Bisao, Gvajana, Irska, Indonezija, Irak, Iran, Irska, Italija, Jordan, Japan, Kuvajt, Latvija, Libija, Linhtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malavi, Malezija, Malta, Mauritanija, Mikronezija, Mijanmar, Crna Gora, Nizozemska, Novi Zeland, Niger, Sjeverna Makedonija, Norveška, Pakistan, Palau, Poljska, Portugal, Katar, Južna Koreja, Rumunija, Ruanda, San Marino, Moldavija, Saudijska Arabija, Senegal, Sierra Leone, Singapur, Slovenija, Južna Afrika, Španija, Švedska, Švicarska, Tunis, Turska, Ukrajina, Velika Britanija, Urugvaj, Jemen, Zambija, Sjedinjene Američke Države i Tanzanija.

Nakon glasanja, priliku da se obrate imali su predstavnici zemalja koje su podržale glasanje ili bile suzdržane.

Većina predstavnika država koje su bile suzdržane pri glasanju su priznala genocid nad žrtvama, no koristeći se brojnim diplomatskim floskulama naveli su način na koji je rezolucija donesena i potencijalne posljedice koje bi njeno usvajanje moglo da ima kao izgovore zašto nisu glasale za istu.