Kao i prošle godine, u cilju promocije obrazovanja i afirmisanja mladih naš portal je razgovarao sa učenicima generacija srednjih škola iz Zavidovića. Prva s kojom smo razgovarali je Amina Bukvić, učenica generacije Gimnazije “Rizah Odžečkić”.
Pored ove titule, kao i nastupa na brojnim takmičenjima na kojima je predstavljalu svoju školu, Amina je članica mlade rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, standardna igračica u ŽRK Krivaja, a uz sve to stiže i da sudi rukometne utakmice.
U nastavku možete pročitati kratki intervju s Aminom.
Zašto si baš upisala gimnaziju i koje planove imaš vezano za buduće školovanje?
Gimnaziju sam upisala na osnovu preporuke svojih roditelja i nisam se pokajala. Bio je to stvarno odličan izbor za mene i moja interesovanja, u to sam se mogla uvjeriti nakon prvog dana srednje škole. Ako Bog da planiram nastaviti svoje obrazovanje i upisati Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.
Da li si zadovoljna stečenim znanjem u gimnaziji te da li misliš da je to dobra podloga za fakultet?
Svima je opšte poznato da gimnazija ne nudi posebno stručno zvanje. Međutim ono što je u pozadini i ono što ljudi ne vide je širok spektar znanja koje gimnazija pruža. U toku ove četiri godine interesovanja i tražena zanimanja su se mijenjala. A upravo gimnazija je nudila mogućnost pripreme za sva ta usmjerenja. Radna navika je isto ono što krasi gimnaziju, a jedna je od bitnih faktora na fakultetu. Mislim da me misao kojom znam da gimnazija ne nudi zvanje itekako podstiče da upišem fakultet, te obogatim svoje znanje i steknem zvanje.
Pošto si i u osnovnoj školi bila učenica generacije, da li si sebi u startu tokom srednjoškolskog školovanja zadala zadatak da ta titula opet bude tvoja?
Nikada nisam sebi rekla da ja to moram. Nakon osnovnoškolske titule učenika generacije dobila sam dodatan motiv i želju da opravdam upravo to povjerenje i nagradu u srednjoj školi. Uvijek sam išla s ciljem da želim da naučim. Na takmičenja sam išla da bih pokazala svoje znanje i vidjela na kojem sam nivou u odnosu na ostale. Svakako da mi je prolaz na federalno takmičenje iz matematike u drugom razredu otvorio vidike i dao dodatan podstrek za dalje. Sada mogu reci da je osjećaj izvanredan, pogotovu jer je dupla titula, do koje je put izrazito “trnovit” i težak. Naravno, ništa nije slučajno, bilo je potrebno mnogo truda, žrtvovanja i želje da se dođe do cilja. Teško je opisati sve osjećaje, ali mogu reci da sam ponosna na ovaj, ali i sve ostale svoje uspjehe.
Pored školskih obaveza, treniraš rukomet te sudiš na utakmicama, kako si stizala uskladiti sve obaveze?
Iz vlastitog iskustva tvrdim da se sve može stići, ako dobro rasporedimo vrijeme. Imam stalne obaveze oko rukometa (utakmice, treninge i suđenje), porodice i posla, no mislim da su me upravo one naučile dobroj organizaciji vremena. Vidjela sam da mogu biti uspješna i na ostalim poljima, pored škole. Tu su bila i školska takmičenja, koja naravno nikada nisam zanemarivala i uvijek sam se trudila ostvariti što bolji plasman. Planirala sam obaveze unaprijed, kako bih iste mogla izvršiti u narednim danima. To me činilo uspješnom sve ove godine, nisam ostavljala ništa za kasnije, bila sam svjesna prioriteta i trudila sam se da nijedna obaveza “ne ispašta”. Mislim da je najbitnije izabrati put u kojem ćemo sebe dati 100 posto. Mišljenja sam da je bolje uzeti jednu obavezu i nju privesti kraju, nego “natovariti” sebi više njih, a nijednu ne završiti od početka do kraja.
Koja bi bila tvoja poruka za buduće generacije?
Uvijek se trudite da obogatite svoje znanje, nikad nije kasno, jer čovjek uči dok je živ. Znanje je moć koju vam niko ne može oduzeti, a čovjek je bogat onoliko koliko ima znanja. Naravno, savjetujem svima mladima da se posvete školovanju i upišu fakultete, jer će im život nakon toga biti mnogo ljepši, lakši i lagodniji. Završit ću rečenicom: ”Najveći neuspjeh u životu je ne truditi se”.
Autor: Džejlana Šušić
