Danas nastavljamo s intervjuima s učenicima generacije, a u cilju promocije obrazovanja i afirmisanja mladih. Ovoga puta smo razgovarali s Mahirom Muhić, učenicom generacije MSŠ Zavidovići.
Mahira je završila srednjoškolsko obrazovanje za fizioterapeutskog tehničara, a nakon četverogodišnjeg obrazovanja, ponovila je uspjeh iz osnovne škole i još jednom zaslužila epitet učenika generacije.
U nastavku možete pročitati kratki intervju s Mahirom.
Da li si zadovoljna znanjem koje si stekla kroz školovanje koje ti je pomoglo da stekneš zvanje fizioterapeutskog tehničara?
Da, jesam. U toku ove četiri godine srednjoškolskog obrazovanja stekli smo dosta znanja. Uspjeli smo da ponovimo ono sto smo naučili ranije i da proširimo to znanje, te da naučimo potpuno nove stvari i stvari koje su vezane za nasu struku i koje bi nam trebale pomoći u sutrašnjem radu i daljem školovanju.
Da li misliš da je osoba po završetku srednje škole i smjera fizioterapeutskog tehničara adekvatno osposobljena da radi u svojoj struci?
Naravno, svako mora da se usavršava i da stalno pokušava da bude bolji. Samim tim i mi fizioterapeuti. Smatram da smo spremni da radimo u struci uz malo dodatne prakse, želje i truda. Mislim da s ovim znanjem možemo da postignemo dosta toga.
Kakva je bila praktična nastava u tvom slučaju i koliko ti je pomoglo praktično iskustvo u Domu zdravlja Zavidovići?
Praktična nastava igra veliku ulogu za nasu struku. Smatram da nam je ona bitna i da sam na njoj naučila najviše stvari koja će nam koristiti u daljnjem radu. Na njoj smo imali mogućnost da primijenimo teorijski dio i da naučimo kako to sve zapravo funkcioniše. Naučili smo stvari koje, naravno, nismo mogli da naučimo samim teorijskim dijelom nego uz samu praksu, vizuelno, uz mnoge testove i vježbe. Što se tiče praktične nastave u Domu zdravlja smatram da ovo naše školovanje ne bi bilo isto bez nje i bez fizioterapeuta koji su bili na tom odjelu, koji su našu praksu učinili zanimljivijom, koji su se trudili objasniti nam svaku nejasnoću i koji su svaki novi dan dočekali s pozitivom i spremni da rade. Tu smo mogli da vidimo kako da radimo sa pacijentima, kako da komuniciramo s njima, naučili smo neke nove stvari, vidjeli nove aparate i slično.
Na koji način si se organizovala, da pored svih školskih obaveza stigneš se pripremati i za različita takmičenja?
Za sve je potrebna volja i dosta truda. Bilo je potrebno da naučim kako da uskladim vrijeme između učenja za školu i samih takmičenja. Naravno, bilo je i perioda u kome nismo znali šta bi učili prije, ali sve na kraju dođe na svoje.
Koji bi bio tvoj savjet za nove generacije?
Za dobar uspjeh treba i vrlo dobra organizacija pa bih rekla da je jedan od mojih savjeta da rade na tome. Savjetovala bih ih da u toku svog školovanja pored učenja nađu sebi i neki hobi, da sebi daju vremena i za njih same, da izađu i da se druže s prijateljima. Ali naravno u momentima kada to treba da znaju i da uče. Da se ne forsiraju previše i da idu za onim sto oni vole, žele i u čemu vide sebe u budućnosti. Nadam se da će sljedeće generacije znati da iz svog školovanja izvuku ono najbolje, kako znanje tako i uspomene kojih će se moći sjećati.
Autor: Džejlana Šušić
