Piše: Ismet Fazlić
Prinuđen sam ovako reagovati na jedan eklatantan primjer manipulacije javnim mnijenjem u kojem se svakodnovni životni izazovi pa i problemi naših građana relativiziraju sa krajnje nerazumnim postupcima pojedinaca. Stavljati u isti kontekst protest građana Zavidovića i podmuklo ubistvo nedužne žene u Bihaću, nad kojim se i nebo grozi, krajnje je nekulturno i zlonamjerno. Mirni opravdani, civilizacijski i nadasve učinkoviti protest Zavidovićana da sačuvaju jedan od gradskih simbola nikome ne bi palo na pamet dovesti ga u isti kontekst sa problemima ili nedaćama koji tište građane u drugim dijelovima naše Bosne. Tu nema ništa čudno jer bi svaki stanovnik Sarajeva isto tako štitio svoju “Tetu razapetu” da je neko sa Skenderije ne odnese u drugi grad, kanton ili entitet. Nažalost video prilog koji sam gledao gdje je gostovao Almir Kurt, (N1 podcast Jedan sat: Gost Almir Kurt Kugla, 13-15. min) uvjerio me da griješim i svima nama jasno dokazao da gospodin Kurt govornim varkama i zamkama dodatno može raspametiti slušaoce i gledaoce našom planetarnom zatucanošću. Sada bi išlo ono uobičajeno smekšavanje situacije sa riječim; nemojte to njemu zamjeriti jer je to Kugla televizijsko lice, pravi veseljak koji besjedi na svoj urnebesan način obrni/okreni iz polušegu na poluzbilju i time praveći sebi otklon jednoj ozbiljnoj kritici njegove malicioznosti i lucidnosti.
Iako u Zavidovićima imamo zagrljaj tri divne rijeke (Bosna, Krivaja, Gostović), izgleda da će još puno vode proteći riječnim koritima dok ne budemo tako dalekovidni, duhoviti, kreativni i šta sve ne kao Kugla. Ovaj vrhbosanski šaman kojeg bi dobar crtač mogao portretirati kao neku verziju bosanskog Bude koji stoji sa kantarom u ruci, zagledan u Igman i sa nevjerovatnom lahkoćom i lucidnošću detektuje i vaga probleme ne samo sarajevske nego i inih čaršija. Za mnoge Sarajlije znam šta će na ovo reći, nego pitam se je li njegovo maslo i onaj fatalni lik Sizif iz Zavidovića, ili Spiderman kojem zafali višespratnica tokom misije u Zavidovićima? Vidite gospodine Kugla, kada je u pitanju ovaj sportski rekvizit i sportska disciplina (bacanje kugle) mi u Zavidovićima imamo lijepa iskustva sa tim. Tako smo se prošle godine sjetili bosanskog atletičara i rekordera Bosne i Hecegovine Mesuda Pezera i ukazali mu zasluženu čast prilikom otvaranja jednog zavidovićkog sportsko-rekreativnog centra HERC u mjestu Bajvati. Njegujući sportsko viteštvo i poštujući istinske sportiste, uspješne ljude i patriote, gost nam je bio i državni rekorder Egon Savić, Zavidovićanin koji je najbrži čovjek u Bosni i Hercegovini na sto metara, a koji trenutno nastupa za Atletski klub Sarajevo. Iako u našem gradu imamo dugogodišnje probleme i pored toga mi itekako imamo naš ponos. Krećemo se naprijed i nije sve tako crno i sizifovski posloženo kako se to prečesto javno predstavlja. Možda bi u nekim krugovima slične provenijencije jače odjeknula vijest da se Zavidovićima organizuje međunarodno takmičenje kamena sa ramena, ili “hrkljuša” pa da nas onda vucaju i ismijavaju po oficijelnim i neoficijelnim kuloarima.
U svakom slučaju kao neresident Zavidoviće možete stavljati samo u pozitivan kontekst, a našu lokomotivu “Ćiru” u kontekst u kojem se ja i moji sugrađani borimo za svoje kulturno naslijeđe. Nepošteno je i neukusno stavljati u isti kontekst tragičan događaj koji se desio prije deset dana u Bihaću i nešto što ima kontinuitet od 121 godina kao naša lokomotiva “Kusača”. Vidljivo je da ne znate šta je naša zavičajna historija, ili kultura sjećanja jer nemate empatiju za našu sadašnjost, zašto bi vas onda zanimala naša budućnost? Zato vas gospodine Kurt zanima samo “jedan sat” da moje sugrađane uvlačite u nepotrebnu priču jedne tragedije iz Bihaća. Time ste vi zadovoljili svoj ego izlaskom na protest, a nama je vjerovatno nešto gestikulirano dok niste bio u kadru kod Emele (E jesam vam ga..).
Kažete da ne znate o čemu se radi u vezi zavidovićkog “Ćire”. Možda tu i leži cijeli problem jer je evidentno da je problem u nezbanju. Da bi se nešto naučilo o javnom diskursu evo za početak pismo naše i vaše uvažene gradonačelnice Benjamine Karić koja je u njemu pokazala svoj nivo, raskošan stil, bonton i znanje.
Drage građanke i građani Zavidovića,
Naše i vaše Sarajevo nije bio i nikada neće biti grad koji uzima i otima, nego grad koji dijeli i daje. Bili bismo počašćeni da sa vama podijelimo divan djelić historije vašeg grada, ali potpuno razumijemo vašu privrženost i potrebu da lokomotivu sačuvate kao dio identiteta svog grada. Iz istog poriva smo i sami renovirali Bistričku stanicu i iz istog razloga uz nju želimo vidjeti i popularnog “Ćiru”. Svakako, ni na koji način ne insistiramo da to bude baš vaša lokomotiva. Veseli nas i raduje što dijelimo istu strast prema lijepim elementima naše historije. Gradskom vijeću Grada Sarajeva predložiću da odustanemo od kupovine vašeg “Ćire”, u nadi da ćemo uspjeti naći neku drugu lokomotivu i da ćemo zajedno uživati u pogledu i u Sarajevu i u Zavidovićima.
E tako se to radi gospodine Kurt. Kada bi ste samo znali gospodine Kurt kako su strašne i teške sudbine ljudi vezanu za tu lokomotivu. Kada bi ste znali da su moji Zavidovići jedan društveni fenomen gdje se na tom našem prostoru u velikoj harmoniji sastalo dvadeset nacija i sve monoteističe religije, možda tada ne biste tako govorili. Slobodno mogu ovako javno reći da su Zavidovići evropski grad jer i danas u njemu žive potomci vrijednih ljudi koji su se ovdje doselili iz Njemačke, Austrije, Češke, Mađarske, Slovačke, Ukrajine, Moldavije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Francuske. Mnogi od tih ljudi doputovali sa našim “Ćirom”. I zamislite gospodine Kurt u Zavidovićima niko od njih nikada nije etiketiran ili nazivan nekakvim “Šošonima” ili “Šveđanima”. Taj “Ćiro” mnogima je kod nas pružao neki novi život i novi početak, a jedan drugi dosta sličan, ali vrlo ružan voz, zauvijek je u smrt odvezao zavidovićke Jevreje u pravcu sjevera na krajnje odredište u Jasenovcu i Staroj Gradišci. I jedna i druga priče o stanovnicima Zavidovića sjedinjene su u tom zavidovićkom “Ćiri” koji već dugo godina predstavlja sjećanje i spomenik tim nekim drugim vremenima za koje smo mislili da se više nikada neće ponoviti. E zbog toga je on gospodine Kurt nama vrlo vrijedan i zbog toga ga mi nikome ne damo iz našeg grada ni po cijenu života. Od sportista, akademika, univerzitetskih radnika, ljekara, ministara, premijera pa i člana Predsjedništva mi iz Zavidovića imamo šta ponuditi. Naš vrijedni insan stigao je na mnoga mjesta i nije nas obrukao. Ljudima iz Zavidovića nije problem da u Sarajevu razmjenjuju iskustva sa pametnim, dobronamjernim i razumnim ljudima, a nažalost nikako da se sporazumimo (a i ne želimo) sa sličnim istomišljenicima koji pljuju po svemu što je drugima možda i sveto. Mnogi bi sada rado potpisali sve što se tako nešto kaže da bi ponovo dobili novog gurua new primitivism-a. Da budem precizniji oni bi da raspale žišku novog nadrealnog vala, jer kako drugačije razumjeti one scene oko šerbeta? Zato vam drugarski savjetujem da na uglu ulica Koševska i Sutjeska oformite nešto što bi se zvalo Kugla corner, gdje se sa skemlije mogu držati vatreni govori raji koja čeka autobus i konačno probuditi i “emancipovati” taj hudi narod jer očito da dobro smišljen plan sa TLN sa kraja prošlog stoljeća nije uspio.
Na kraju bi svima nama ponudio riječi drevnog mudraca i pjesnika gdje nas savjetuje šta da radimo prije nego što nešto kažemo. “Prije nego što progovorite, prenesite svoje riječi kroz tri kapije. Prvo se zapitajte da li je ovo istina. Na drugom, da li je potrebno reći. A na trećem, da li nosi dobro u sebi.” (Dželaludin Rumi)
Ponosni građanin Zavidovića,
Ismet(H) Fazlić
