Održana komemoracija Jovanu Divjaku, pročitano njegovo oproštajno pismo

Danas je u Narodnom pozorištu u Sarajevu upriličena komemoracija generalu Jovanu Divjaku, a koji je preminuo u četvrtak.

Prisutni koji su došli da odaju posljednji pozdrav generalu Divjaku upisali su se u knjigu žalosti.

Među prvima koji su došli je visoki predstavnik u BiH Valentin Incko. Potom su došli i bh. reditelj Danis Tanović, doktor Dragan Stevanović,članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović, ministar odbrane Sifet Podžic, glumac Mirvad Kurić, rektor UNSA-e Rifat Škrijelj, piše Dnevni avaz.

Duška Jurišić, voditeljica komemoracije, rekla je da Divjak nikad nije bio žrtva. I onda kad su ga napadali hodao je uzdignute glave.

Dosljedan, hrabar, ponosan – general koji je vikao: “Ne pucaj”. Volio je, a uskoro ćete čuti koga je najviše volio. Hodao je uvijek uzdignute glave. Nikad žrtva, i kada jeste bio – i kada su ga napadali. Davao je nadu za BiH koju smo priželjkivali“, rekla je Jurišić.

Unuk Jovana Divjaka, Gregor Divjak, pročitao je njegovo oproštajno pismo, a koje možete poslušati u nastavku.

Hvala vam što ste došli da me ispratite na bolji život, kako se kaže u tradiciji jednog naroda. Meni je ovaj bio veoma ugodan, sretan i bogat. Znam da vas je slomila, shrvala tuga zbog rastanka kao što je i mene dok ovo pišem. Prisustvovao sam na stotine dženaza i sahrana gdje su odabrane osobe govorile sve najljepše o pokojnicima. O pokojniku sve najljepše kakav je običaj u narodu. Mislim da je prirodno, da ja Jovan Divjak, govorim o sebi, a pročitat će neko od mojih bliskih prijatelja koji budu kuražni da bez jedne suze emotivno pročitaju boje obraćanje. Na sahranama, dženazama obraćanje počinje: Bio je dobar čovjek. E kakav sam bio, to vi ovdje prisutni znate. I ovakav i onakav, ali siguran sam da sam bio moralan i pošten čovjek u najljepšem smislu riječi. Naravno i skroman. Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgovarali Želimira i Vladimira. Vrhunac u životu sam doživio u izjavi unuka Gregora koji je napisao “Deda, ponosan sam na tebe”, bile su uvodne rečenice ovog pisma.