Zavidovićanin Tarik Buljubašić osvojio je prvo mjesto na takmičenju za najbolji literarni rad na temu “Jezikom bosanskim o domovini govorim”.
Riječ je o konkursu koji je organizovalo Vijeće učenika Karađoz-begove medrese u povodu Dana maternjeg jezika i Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Tarik Buljubašić, koji je inače i maturant Karađoz-begove medrese, pored navedenog konkursa učestvovao je i na literarnom konkursu Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, a tema konkursa bila je „Moj maternji jezik“.
Njegov rad možete pročitati u nastavku.
Jezikom bosanskim o domovini govorim
„Ako govoriš čovjeku jezikom koji razumije, to ide u njegovu glavu. Ako govoriš njegovim, maternjim jezikom, to ide u njegovo srce“ (Nelson Mandela).
U svim nasrtajima na čovjeka, uvijek je imao dva izbora: ili život ili odricanje identiteta. Hvala Bogu, dobri Bošnjani, stanovnici ove naše izranjavane domovine, nikada nisu izabrali samo život. Život jeste najsvetiji dar podaren čovjeku, ali šta je život ako nismo ono što zaista jesmo? Pustite me da pišem, da govorim, da mislim onako kako jedino umijem, na bosanskom, maternjem, babinom, materinom, zovite ga kako god hoćete, ali jedinom mom jeziku. Pustite me, jer ja pripadam njemu i on pripada meni. Ja sam njegov i on je moj, možda čak i više nego li to i sam zamišljam. Jedino tako poteći će izraz iz dubine srca. Udubiš se u oluju misli, napišeš riječ iskrenu i osjetit ćeš kako ti svako slovo srce para. Kako i ne bi bila iskrena, kada su mnogi živote svoje žrtvovali da bi riječ bosanska opstala.
Mnogima su jezici odsječeni, samo da bi drugi mogli govoriti. I ova hartija, što teško pero podnosi, vjerovatno je nekad u prošlosti krvlju natopljena. Zbog riječi, zbog jezika, zbog kulture, zbog toga što smo izabrali život, zbog toga što smo odlučili ostati i stoljećima opstati ovdje, gdje nam je i mjesto. Oduvijek razvlačeni i prisvajani od strane drugih, nikada prihvaćeni onakvi, kakvi zaista i jesmo. Previše puta pokopani, još više puta iz inata uspravno ustali.
